IN MEMORIAM: Eduard Bakarec - veliki sportaš, ratnik, zapovjednik i Osječanin preminuo u 88. godini

Eduard Bakarec preminuo je jučer oko 13 sati u 88. godini života nakon kratke, ali teške bolesti. Vijest je to koja je potresla njegove suborce, sugrađane koji su ga znali i iz sportskog i gradskog života. Bio je Bakarec prvi zapovjednik 106. brigade, a kasnije i zapovjednik obrane grada. Njegov doprinos je nemjerljiv, reći će predsjednik udruge 106. brigade, Dubravko Pancić.

- On nas je sve okupio, instruirao, on nam je davao smjernice. Obilazio je s nama. Formirao topništvo, inženjeriju, jednostavno sudjelovao je u svemu, i samim time je bilo dobro što je postao zapovjednik obrane grada, kaže Dubravko Pancić, predsjednik Udruge 106. brigade ZNG-a RH.

Ono što je tada neiskusnim novim vođama koje je Bakarec svojim iskustvom obučavao iznimno značilo, bio je njegov način komuniciranja. U par rečenica, sjeća se Pancić, Bakarec bi im rekao bi sve što treba.

- Bilo je uvijek: "Mali, na izvršenje.", i ja sam, čujte, koliko sam znao i radio. Imao sam podršku, kad god je što trebalo, uputio. U par rečenica sve ti je jasno. Ono što si dvojio, i mislio može ovako ili onako. Jednostavno je pomogao u tim stvarima gdje mi nismo imali dovoljno znanja ni iskustva. A, on je već onda bio i pričuvni časnik u činu bojnika, a imao je i veliko životno iskustvo i u sportu, i u poslu. Radio je i u Saponiji, i u Iktusu. Neizbježan čovjek, ne možeš ga mimoići u gradu. Morao si ga znati, ako si se bavio bilo čime u gradu, morao si znati Edu Bakarca, kaže Pancić.

A, vrlo ga je dobro poznavao Ivan Tuševski. Svoju prvu zapovijed dobio je od Eduarda Bakarca, i to za osnivanje prve topničke bitnice od zarobljenih topova u Lugu. Prije svega, kaže, Edu će pamtiti po dobroti i poštenju.

- Nikad nikoga nije odbio za nešto, kada je mogao pomoći. Inače smo mi vezani i na drugi način, kumstvom. Tako da, kažem, upoznali smo se prije rata, za vrijeme rata prijatelji, pa na kraju i kumovi, jer ja sam obnovio zavjete s 50-godišnjim stažem, a on je bio kum. Dan prije smrti sam ga nazvao, više nije mogao govoriti, i onda mi je supruga jučer javila, kum Edo je umro. Teško, takav čovjek otišao, kaže jedan od zapovjednika topništva 106. brigade ZNG-a Ivan Tuševski.

Doprinos Eduarda Bakarca Osijeku ogroman je, od vrhunskih sportskih rezultata u veslanju i dizanju utega, obrane grada, pa sve do zagovaranja istine i očuvanja digniteta Domovinskog rata kroz nastupe u medijima i objavljivanje jedne od najznačajnijih knjiga o obrani grada, nakon njegove smrti nameće se pitanje zaslužuje li Eduard Bakarec ulicu, trg ili kakvo drugo trajno i javno priznanje od Grada kojega je svojim životom zadužio.

- Zaslužio je itekako. Odlaskom u mirovinu, on je jedno vrijeme bio zaboravljen čovjek, od svih struktura u svom gradu. Osim svojih prijatelja sportaša i tako. Početkom rada udruge aktivirao se i ponovno se počeo vraćati na scenu. Međutim, uvijek ima važnijih od važnijih, tako da to, to bi bilo to, ističe Tuševski.

Eduard Bakarec bio je jedan od ključnih ljudi i što se tiče akcije Đavolja greda. Na današnjem obilježavanju sućut obitelji izrazio je i župan Mato Lukić.

- To je život. Prošlo je 32 godine. Nažalost, ljudi su sve stariji, branitelji sve stariji. Doživljavamo to svakodnevno. Polako, ja bih rekao, nestaje ta generacija koja je prva stala u obranu Domovine, kaže župan osječko-baranjski Mato Lukić.

Tijelo Eduarda Bakarca kremirano je, a vojnički pokop bit će u utorak na Aninom groblju u 15 sati.