I ušuljao se advent i u naš grad. Naravno, sukladno epidemiološkim mjerama koje, čini se, u posljednje vrijeme, postaju izgovor za mnogo toga. Tako je ono što je nekada bio Advent u baroknoj jezgri Tvrđi pretvoreno u nekoliko raštrkanih kućica, ali bar je konačno u grad nakon godina i godina stigla nova božićna rasvjeta i jelka ispred konkatedrale više ne izgleda kao drvce koje je netko izbacio iz doma, već je solidno i ukrašena. Glazbeni program oskudan, a 35 metara visoki kotač kao kruna adventa i ono što Osječani do sada u svom gradu nisu imali prilike vidjeti stigao je ipak nešto prekasno. Mišljenja Osječana podijeljena jedni su oduševljeni, drugi pomalo razočarani.

Platila sam 500 kuna kazne! Da, ja, baš ja, koja sam posljednji prometni prekršaj napravila prije punih 6 godina kada me drot zaustavio jer nisam bila vezana. Ovoga puta pričala sam na mobitel. Da ja, baš ja, koja to gotovo nikada ne činim.

I stigla je jesen. Neki joj se i nisu razveselili, jer to im znači hladna jutra, šmrcave noseve, kišu, maglu, rani mrak. No, meni ni blizu toga. Jesen je oduvijek moje omiljeno godišnje doba . I nikada mi nije bilo jasno da mnogi u toj jeseni vide mrtvilo. Možda zbog toga ranog mraka. Meni se upravo suprotno činilo kako se u to vrijeme tek sve nekako budi, buja, još u tim baroknim bojama.