Mecima izbušene siluete od čeličnog lima kao i dva poprsja oko kojih su tragovi čizama i zahrđala bodljikava žica, prizor je koji upućenima i neupućenima govori da se u blizini dogodilo nešto zastrašujuće. Na cesti od Vukovara prema Sotinu, na skretanju za Ovčaru, spomenik je postavljen na inicijativu nedavno preminulog Danijela Rehaka, predsjednika društva bivših zatočenika srpskih logora. Autor je, također bivši logoraš, vukovarski branitelj i amaterski kipar Dubravko Duić Dunja.
- Na taj način smo htjeli mi logoraši dokazati obiteljima ubijenih da stalno i uvijek mislimo na te ljude. Jer, jako je tanka bila tih par noći linija između života i smrti. Mi neki smo se izvukli, oni nažalost nisu, i zbog toga mislim da je naš narod dužan uvijek misliti na te ljude i obitelji tih pobijenih ljudi, kaže autor spomenika Dubravko Duić.
- Šalje jednu čvrstu poruku bez mržnje prema ikome, ali s velikom emocijom i energijom, da ne zaboravimo svoje žrtve i da ne zaboravimo koliko je trnovit put bio da bi došli i doživjeli slobodan Vukovar i Hrvatsku, kaže gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.
Sloboda uvijek ima svoju cijenu, ali ono što boli i danas je činjenica kako Hrvatska svoje račune ipak nije ispostavila.
- Ni za ove ljude, za koje je ovo simbolika, osim Haaškog tribunala, nijedan hrvatski sud nije donio nijednu presudu. Ni za Generalštab, i svu tu silu koja je napala i sručila se na Vukovar i Hrvatsku. Nitko od glavnih i odgovornih iz JNA nije odgovarao. Niti Dunja, a niti svi drugi logoraši koji su bili zatočeni preko Dunava, na teritoriju Srbije, nisu dobili zadovoljštinu, pa niti priznanje ili ispriku od Srbije. I to je nešto što me žalosti. Naše vlasti nikada nisu smogle snage biti dostojne ovih ljudi, kaže Penava.
Tragove koji su ostavili ubijeni na Ovčari toliko su duboki i značajni za hrvatsku povijest da će se generacije o njih spoticati, slikovito je poručeno iz Vukovara.