GLAD NE PITA: Hrana pred istekom roka spašava od gladi – u Rijeci ljubavi održana još jedna podjela paketa života

Hrana pred istekom roka spašava od gladi – u Rijeci ljubavi održana još jedna podjela paketa života

Glad ne pita. No što učiniti kada nemate dovoljno novca za kupiti hranu? Već godinama brojni Osječani dolaze na adresu Strossmayerova 68, gdje ih dočeka mali trag nade – pomoć i podrška u borbi sa životom na rubu egzistencije.

- Drago nam je za gospođu Šteficu. Ja teško živim od socijale, dok kupiš u kući ništa ti ne ostane. Imam kćerku bolesnu, jedna ne može dobiti posla nikako, kaže Cecilija Kovač, korisnica Udruge Rijeka ljubavi.

- Imam karcinom metastazirani na plućima i kostima. Dobila sam otkaz jer sam bila na određeno. Ovo mi puno znači, sad sam na socijali . Za vrijeme liječenja oduzeli su mi inkluzivni dodatak, odobren je, ali ga nisam dobila i ovo mi jako puno znači, dodaje korisnica Lidija Dušinović.

- Dolazim već dosta od kad je počela Rijeka ljubavi i puno mi to znači zato što imamo mala primanja. Ja imam 320, muž 160 i šta je to, to nije dovoljno za život, kaže korisnica Nedjeljka Marković.

Nitko od njih nije birao siromaštvo. Rijeka ljubavi trenutačno pomaže više od 1.500 korisnika, među kojima su ljudi različitih životnih priča i potreba.

- To su pretežno radnici koji su radili u tvornicama, njih 115 od toga nažalost pola je uništio rat, a pola opljačkano tako da imaju malo radnog staža. Tu su i branitelji. Bivši branitelj Nađ poslao mi je službeno, 85 branitelja, od tog danas je 25-ero. Svi su dobili kartice pa mogu doći jedan put tjedno po hranu, kaže Štefica Čučak, predsjednica Udruge Rijeka ljubavi.

U njihove ruke ponovno su stigli paketi života koji sadrže dvadesetak osnovnih namirnica. Hrana pred istekom roka, poručuje, spašava gladne.

- Sve što treba jednom domaćinstvu, od ulja, šećera, jaja, riže, mlijeka, jogurta, sira, mliječnih proizvoda. Dobila sam tonu margarina, tonu sira. Imamo razumijevanja s tvrtkama, nas Dubrovnik, Zagreb, Istra svaki mjesec prati s donacijom financijskom potporom i na taj način Rijeka ljubavi i preživljava, dodaje Čučak.

Ranije su se, kako kaže, provodili i projekti zahvaljujući kojima je podjela paketa bila znatno obilnija.

- Kad su bili projekti svaki član obitelji dobio je kilu brašna, šećera, ako ih je bilo deset, deset kila, a ovo ako ih je deset, dobiju kilu brašna. Jedina ja u našoj posluzi imam rashladnu komoru, imam sladoranu i imam skladište tako i svih pet projekata odradili. Puno se radili da se prosto čudim kako smo to sve skupa i izgurali, kaže Čučak.

Njihovom bi radu pomogli i novi volonteri. Štefica vjeruje da među nama još uvijek ima onih kojima je pomaganje iskreno u srcu – jer, kako kaže, dobrota i dalje postoji.