7°C Glazba
''OD SHAKESPEAREA DO SEVDAHA… I NATRAG'': Ibrica Jusić 15. travnja u Osijeku
Nastup pred publikom ili razgovor umjetnika s ljudima – za Ibricu Jusića nema dvojbe: njegov gotovo intiman i nenametljiv odnos s publikom nije nastao slučajno. Korijeni te interakcije sežu u same početke Ibričine karijere, kada je još kao vrlo mlad glazbenik shvatio da pjesma vrijedi samo onoliko koliko je istinita. Upravo su njegove posebnosti, jasno vidljive već tada, oblikovale način na koji ga publika doživljava i pamti, bez obzira na veličinu pozornice.
Svoje prve glazbene korake Ibrica Jusić napravio je još šezdesetih godina u Dubrovniku, gradu koji mu je trajno obilježio senzibilitet. Nastupao je po malim prostorima, klubovima i intimnim pozornicama, često sam, s gitarom i glasom, bez ikakve zaštite koju pruža veliki bend ili scenski efekti. Već tada se izdvajao: dok su mnogi težili glasnoći i vanjskom dojmu, Ibrica je birao samozatajnost, suzdržanost i koncentraciju na riječ i glazbu. Publika koja ga je otkrivala tijekom njegove, nedvojbeno posebne karijere, prepoznavala je iskrenost i poetsku dubinu.
Upravo je ta autentičnost Ibricu Jusića i odvela do svjetskih pozornica. Nastupao je diljem Europe i svijeta. Tijekom 70-ih i 80-ih nizao je uspjehe s pjesmama poput "Mačka", "Jubi san vašu ćer" i "Emina", "Trubač sa Seine", "Šalom Sara" i "Još samo ovaj put", a izvodio ih je i u Carnegie Hallu u New Yorku i sidneyskoj Operi. Posebni su bili nastupi u Francuskoj, gdje je njegova povezanost s tradicijom šansone naišla na upravo prirodno razumijevanje publike. Utjecaji Jacquesa Brela, Georgesa Brassensa i Léa Ferréa, kod Ibrice Jusića nisu bili puka imitacija, nego ishodište za izgradnju vlastitog, prepoznatljivog izraza. Ibrica pjeva o samoći, prolaznosti, ljubavi i slobodi, često s blagom ironijom i suptilnom gorčinom, bez patetike i bez potrebe da se svidi svima. Bez obzira na jezik ili kulturni kontekst, njegova glazba pronalazi put do slušatelja jer govori univerzalnim jezikom emocije.
Istodobno, njegova prisutnost na domaćim pozornicama jednako je snažna i značajna. Od dubrovačkih skalina, ljetnih večeri, preko kazališta, koncertnih dvorana i kulturnih centara diljem Hrvatske i regije, Ibrica gradi odnos s publikom koja ga doživljava kao „svog“ umjetnika. Njegovi koncerti u manjim prostorima, ali i na velikim manifestacijama, uvijek zadržavaju istu atmosferu bliskosti i koncentracije, kao da se radi o susretu u dnevnoj sobi, a ne na javnoj pozornici.
Sjedeći, gotovo nepomičan, s gitarom kao produžetkom vlastitog tijela, pažnju Ibrica usmjerava na glas, tekst i emociju. Nikada nije bio pjevač koji stoji iznad ljudi koji ga slušaju. Publika za njega nije masa, nego skup pojedinaca kojima se obraća izravno, i on svoju publiku poštuje a da joj se dodvorava, već radije bira ostati dosljedan, vjeran sebi i svome izričaju. Upravo je to, između Ibrice i njegove publike stvorilo povjerenje koje traje desetljećima - više od 60 godina ravnopravnog odnosa pjesnika i slušatelja, umjetnika i brojnih srca koja tragaju za istinskom emocijom i dubinom.
Upravo će koncerti u osječkoj dvorani Franjo Krežma, 15. travnja biti prilika za susret s umjetnikom koji ne pristaje na estradne kompromise i ostaje dosljedan sebi i predan samo stihu, glazbi i vjernoj publici!
Ulaznice su dostupne u sustavu Entrio.
